( http://www.nn.hr/sluzbeni-list/mugovori/index.asp )
Vlada Republike Hrvatske potpisnica je mnogobrojnih međunarodnih ugovora. Ovdje su navedeni oni međunarodni ugovori koji direktno ili indirektno reguliraju područje biološke raznolikosti i biološke sigurnosti.
Konvencija o biološkoj raznolikosti (Rio de Janeiro, 1992.)
Temeljna konvencija koja je zacrtala novu koncepciju zaštite prirode, proširujući ovu djelatnost na očuvanje sveukupne biološke i krajobrazne raznolikosti i osiguranje održivog korištenja prirodnih dobara, jest Konvencija o biološkoj raznolikosti koju je Republika Hrvatska potvrdila 1996.godine.
Konvencija određuje biološku raznolikost kao raznolikost unutar vrsta, među vrstama i među ekološkim sustavima. Ona dakle obuhvaća sve oblike života koji u cjelini sami po sebi predstavljaju vrijednost koju treba očuvati, bez obzira posjeduju li još neke posebne vrijednosti koje im pripisuje čovjek.
Konvencija uspostavlja očuvanje biološke raznolikosti kao temeljno međunarodno načelo u zaštiti prirode i zajedničku obvezu čovječanstva.
Osnovni ciljevi Konvencije su osigurati:
Također, stranke se obvezuju donijeti nacionalne strategije, planove ili programe za zaštitu biološke raznolikosti i održivo korištenje prirodnih dobara. Temeljem te obveze, 1995.godine je za Europu donesena Sveeuropska strategija zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, koja je područje Konvencije proširila i na krajobraze, imajući u vidu specifičnu situaciju u Europi, gdje je preostalo malo izvorne prirode, a velika većina je u tolikoj mjeri protkana ljudskim djelovanjem da je nemoguće razdvojeno promatrati biološku i krajobraznu raznolikost.
Sukladno sveeuropskoj strategiji, i Republika Hrvatska je 1999.godine donijela svoju Nacionalnu strategiju i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NSAP) u kojoj je zacrtala potrebne akcije u cilju provođenja Konvencije. Temeljem detaljne analize stanja, te ugroženosti biološke i krajobrazne raznolikosti, donesen je niz smjernica i konkretnih akcijskih planova koje je sljedećih godina potrebno provoditi. U NSAP-u je utvrđena i potreba donošenja novoga Zakona o zaštiti prirode i njegova okvirna koncepcija.
Republika Hrvatska postala je članicom Svjetske trgovinske organizacije (WTO) pristupanjem Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (Ženeva, 2000), te je sa Svjetskom trgovinskom organizacijom sklopila sljedeće ugovore koji se odnose na GMO:
Protokol o biološkoj sigurnosti u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti predstavlja prvi sporazum na svjetskoj razini koji regulira problematiku prekograničnoga kretanja genetski modificiranih organizama (GMO), s ciljem zaštite ljudi i okoliša kroz uspostavu praktičnih sigurnosnih postupaka rukovanja takvim organizmima. Posebice je usmjeren na ispuštanje modificiranih živih organizama u okoliš, što može izazvati nesagledive negativne posljedice po biološku raznolikost i ljudsko zdravlje ukoliko se prethodno kroz postupak procjene rizika ne razmotre mogući utjecaji i utvrde mjere sigurnosti.
Protokol osigurava zemljama u koje se uvoze modificirani živi organizmi određenu razinu zaštite i mogućnost da prije samoga uvoza razmotre svaki slučaj i donesu znanstveno utemeljenu odluku.
Ovaj međunarodni sporazum također zahtijeva od stranaka da osiguraju takav razvoj, rukovanje, prijenos i uvođenje u okoliš modificiranih živih organizama, koji će spriječiti ili na najmanju mjeru svesti rizik za biološku raznolikost i za ljudsko zdravlje.
Konvencija o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini (Oviedo 1997) – (NN – Međunarodni ugovori, br. 13/03) s pripadajućim:
Mnogostrani_medjunarodni_ugovori.pdf 129,23 kB
Mnogostrani medjunarodni ugovori.pdf 129,23 kB
Sporazum o zaštiti kitova - Accobams.pdf 310,86 kB
Ova Konvencija je stupila na snagu 1.ožujka 2004. godine.
Konvencija o Europskim krajobrazima.pdf 200,11 kB
Mnogostrani medjunarodni ugovori.pdf 129,23 kB
Ova Konvencija je stupila na snagu 9.srpnja 2004. godine.
Ovaj Protokol je stupio na snagu 12.svibnja 2002. godine.
RH je potpisala konvenciju ali do danas nije ratificirana tj. nije stupila na snagu.