Razvitak okvira za nacionalnu biološku sigurnost za Republiku Hrvatsku

Provedba projekta: Državni zavod za zaštitu prirode
Trajanje projekta: veljača 2003.- 31. prosinca 2004.

Republika Hrvatska je 29. kolovoza 2002. godine ratificirala Protokol o Biološkoj sigurnosti (Kartagenski Protokol) uz Konvenciju o Biološkoj raznolikosti. Protokol je stupio na snagu 11. rujna 2003. godine.

Protokol o biološkoj sigurnosti (Kartagenski protokol) prvi je međunarodno obvezujući dokument koji uređuje problematiku sigurnog transfera, rukovanja i uporabe živih genetski modificiranih organizama (LMO) koji mogu imati negativan učinak na bioraznolikost, uzimajući u obzir i utjecaje na zdravlje, a posebno je usredotočen na prekogranični prijenos LMO-a. Protokol uspostavlja procedure i mehanizme prethodnog međusobnog obavještavanja i dogovora zemalja o uvozu LMO-a namijenjenih oslobađanju u okoliš, uključuje princip predostrožnosti, mehanizme procjene rizika i upravljanja rizikom, uspostavlja centar za razmjenu informacija – Biosafety Clearing House (BCH).

Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja je 7. veljače 2003. potpisalo Memorandum o razumijevanju za projekt pod nazivom "Razvitak okvira nacionalne biološke sigurnosti u Republici Hrvatskoj" (NBF) (GF/2716-02-4) u trajanju od 18 mjeseci, s Programom za zaštitu okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP) i Fondom za globalni okoliš (GEF). Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja je tada nominirano za Nacionalno izvršno tijelo (NIT) zaduženo za provođenje ovog Projekta. Za Nacionalnog koordinatora projekta (NKP), izabrana je Meira Bosnić, dr. vet. med.. Ministarstvo je po specifikaciji Projekta tražilo od raznih ustanova prijedlog članova za Nacionalni koordinacijski odbor (NOK). Prva sjednica izabranog NOK-a održana je 20. 05. 2003. godine. Od početka trajanja projekta pa do 19. 11. 2004. NOK se ukupno sastao deset puta.

Državni zavod za zaštitu prirode 02.04.2004. postaje Nacionalno izvršno tijelo odgovorno za provođenje ovog Projekta.

Navedeni Projekt treba uspostaviti zakonodavni, administrativni i stručni sustav koji će omogućiti provođenje Kartagenskog protokola u Hrvatskoj. Projekt službeno završava 31. prosinca 2004. g.

Glavni cilj ovog Projekta je pripremanje zemalja za stupanje na snagu Protokola, potpomaganjem sljedećih aktivnosti:

1. Provođenje procjene sadašnjih tehnoloških kapaciteta za upravljanje pitanjima biološke sigurnosti.
2. Jačanje nacionalnih kapaciteta razvoja zakonodavnog sistema za nacionalnu biološku sigurnost.
3. Jačanje nacionalnih kapaciteta za kompetentno donošenje odluka o obavijestima i zahtjevima koji se odnose na žive modificirane organizme, uključujući uspostavu administrativnog sustava.
4. Potpora regionalnoj i subregionalnoj suradnji uključujući usklađivanje provedbe nacionalnih propisa.
5. Osvještavanje javnosti i poboljšanje protoka informacija prema njoj o pitanjima namjernog i nenamjernog uvođenja živih modificiranih organizama u okoliš. .
6. Pružiti svim zainteresiranim stranama mogućnost da se uključe u projektiranje i provedbu Okvira za razvoj strategije nacionalne biološke sigurnosti.

Do sada je Projekt ostvario sljedeće:

1. Nominirana je izvršna agencija za provedbu Projekta. To je bilo Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, a od 23.02.2003. to je Državni zavod za zaštitu prirode.
2. Izabrana je koordinatorica, Meira Bosnić, dr.vet.med., za vrijeme trajanje cijelog projekta. Njezina glavna funkcija je usklađivanje programa projekta s nacionalnim ciljevima Izvršne agencije i Odbora, te njihovo izvršenje.
3. Oformljen je Nacionalni koordinacijski odbor (Odbor) čija je glavna funkcija da stručno usmjeri projekt i odobri njegove aktivnosti. Članovi Odbora izabrani su iz četiri ministarstva, šest akademskih i istraživačkih institucija, pet nevladinih organizacija i jednog predstavnika industrije.
4. Anketu na nacionalnoj razini proveli su NKP uz pomoć NOK-a o:
   Postojećoj uporabi biotehnologije i aranžmanima za njenu sigurnu uporabu
   Početkom kolovoza 2003. godine, nakon provedenog istraživanja, sastavljen je upitnik i poslan na 280 ustanova u Hrvatskoj (fakultete, istraživačke ustanove, farmaceutsku industriju, prehrambenu industriju, itd.). Na upitnik je odgovorilo 64 % anketiranih ustanova. Temeljem dobivenih odgovora, ali i korištenjem informacija iz drugih izvora, stvorena je baza podataka. Sakupljene su informacije o 220 ustanova s ukupno 518 laboratorija. Od ukupnog broja laboratorija, njih 13 % koristi biotehnologiju, a od tog broja 6 % se izjasnilo da radi sa GMO-ima. Na upit o uvedenim sustavima i standardima kvalitete za sigurnu uporabu biotehnologije, samo 13 % laboratorija odgovorilo je da ima uveden neki sustav, a 5 % da koristi principe dobre laboratorijske prakse. Dodatnih 2 % laboratorija uvodi sustav ISO 14 000 ili ISO 17 025. Laboratoriji koji su uveli neki sustav kontrole ili standarde kvalitete okupljeni su većinom oko farmaceutske ili prehrambene industrije. Detaljniji prikaz rezultata nacionalne ankete nalazi se u Prilogu 1.
   Stručnjacima koji rade na područjima vezanim uz biotehnologiju i biološku sigurnost kao i na područjima za procjenu i upravljanje rizicima od GMO-a; Postojećim nacionalnim, bilateralnim i multilateralnim programima za izgradnju kapaciteta, istraživanje i razvoj i primjenu biotehnologije
   Nakon provedene ankete i uz pomoć članova NOK-a, stvorena je lista 50 stručnjaka iz cijele Hrvatske na području biotehnologije, biološke sigurnosti, procjene i upravljanja rizicima od živih modificiranih organizama. Anketom se pokušalo pronaći nacionalne, bilateralne i multilateralne programe za izgradnju kapaciteta, istraživanje, razvoj i primjenu biotehnologije. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) financira znanstvene i tehnološke projekte u Hrvatskoj, te posjeduje sve podatke o njima. Međutim postoje također projekti financirani od strane privatnih kompanija, inozemnih kompanija ili međunarodnih organizacija. Podaci o takvim projektima nisu pohranjeni na jednom mjestu, a ljudi koji rade na njima nisu spremni o njima javno govoriti. U okviru Projekta sakupljene su jedino informacije o CARDS i TWINNING projektima.
   U svrhu stjecanja uvida o ulaganju Hrvatske u biotehnologiju upućen je upit MZOŠ o financiranju projekata u 2003. godini (Prilog 2.).
   
5. Pregled postojećeg zakonodavstva i pravnih instrumenata vezanih uz biotehnologiju i biološku sigurnost napravljen je četiri puta tijekom trajanja Projekta. Zakonima se predviđa formiranje prije naveedenih mehanizama, ali taj proces nije započet. U Konačnom prijedlogu zakona o GMO-ima, koji se nalazi u saborskoj proceduri, predlaže se promjena administrativne procedure za uspostavu navedenih mehanizama. Zadnji popis postojećeg zakonodavstva nalazi se na pod kategorijom Hrvatski zakoni.
6. Pregled postojećih okvira biološke sigurnosti u susjednim zemljama napravljen je u travnju 2004. godine (Prilog 3.).
7. Pregled o dosegu i učinku ispuštanja živih modificiranih organizama i komercijalnih proizvoda u Hrvatskoj napravljen je 21. svibnja 2004. godine.
   U periodu od 1997. do 1999. godine odobrena su pokusna polja GM kukuruza u Hrvatskoj. Znanstveno vijeće imenovano od Ministarstva poljoprivrede i šumarstva bilo je zaduženo za primanje prijava, procjenu rizika, izdavanje dopuštenja, praćenje i davanje stručnog mišljenja o pokusnim poljima. Od 1999. godine do danas nije izdana niti jedna službena dozvola za pokusna polja ili komercijalni uzgoj GM biljaka. Iste godine Ministarstvo zdravstva zabranilo je uvoz GM prehrambenih proizvoda. Granična sanitarna inspekcija zapriječila je uvoz proizvoda označenih kao "genetički modificirani", a ostale proizvode kontrolirala je nasumičnim uzorkovanjem. U tom periodu nije pronađen niti jedan prehrambeni proizvod sa sadržajem GMO-a koji nije bio označen. Laboratorij za detekciju GMO-a smješten u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo preuzeo je testiranja početkom 2004. godine. Od tada do danas, u Hrvatskoj su se desila dva incidenta s GMO-ima: prvi je bio vezan uz mesne proizvode koji su sadržavali GM soju, a drugi uz posijano sjeme kukuruza koje je bilo kontaminirano GM sjemenom.
   
8. Popis bilateralnih, regionalnih i multilateralnih ugovora vezanih uz uspostavu okvira biološke sigurnosti, a koje je Hrvatska potpisala ili je članica mogu se naći pod kategorijom Međunarodni ugovori. Tu se nalaze svi značajniji ugovori u PDF obliku, direktive EU i veza s web stranicom EU zakonodavstva.
   
9. Priprema Prijedloga nacionalnog okvira biološke sigurnosti, uključujući procedure za sigurnu uporabu biotehnologije sukladno Protokolu iz Kartagene o biološkoj sigurnosti (administrativni i zakonodavni sustav, sustav za procjenu rizika i sustav sudjelovanja javnosti).
   U lipnju 2004. godine MK izdalo je odobrenje DZZP-u da u okviru Projekta okupi grupu od 30-ak stručnjaka koji će izraditi nacrt svih potrebnih podzakonskih akata vezanih uz područje GMO-a po Zakonu o zaštiti prirode (NN 162/2003). Svi nacrti podzakonskih akata predani su MK u rujnu 2004. godine.
   Popis podzakonskih akata i stručnjaka koji su ih radili nalazi se u Prilogu 4.
   
10. Tijekom trajanja Projekta održano je ukupno 6 radionica koje su bile namijenjene poljoprivrednicima, predavačima u školama, nevladinim organizacijama, novinarima, inspektorima, članovima znanstvenih odbora, djelatnicima ministarstava i članovima saborskih odbora (Radionice).
    
11. Tiskani su edukacijski materijali točnije Pojmovnik često korištenih pojmova, te brošura "Razvitak okvira nacionalne biološke sigurnosti" u 70 000 primjeraka koja je distribuirana na nacionalnoj razini u sklopu tjednika "Nacional" i mjesečnika "Priroda – časopis za popularizaciju prirodnih znanosti i ekologije".