Od dioksina je štetniji samo nuklearni otpad

ZAGREB, 18. prosinca 2004. (Hina) - Dioksin je jedan od najopasnijih otrova, vrlo je štetan za čovjeka i okoliš, a od njega je, kako upozoravaju neki znanstvenici, štetniji samo nuklearni otpad.

Dioksini su organski spojevi iz skupine polikloriranih ugljikovodika. Najopasniji među njima skriva se iza kompliciranog naziva 2,3,7,8-tetraklorodibenzo-p-dioksin, ili jednostavnije: TCDD.

Dosad je identificirano 419 vrsta spojeva srodnih dioksinu, ali samo 30 se smatra toksičnima.

Dioksini nastaju izgaranjem organskih tvari, organskih otpadaka pri spaljivanju otpada, ali i kao nusprodukt u kemijskim procesima u organskoj kemijskoj industriji.

Osim što su nusproizvod industrijskih procesa, mogu biti i proizvod prirodnih procesa poput vulkanskih erupcija i šumskih požara. Dioksini su neželjen proizvod taljenja, izbjeljivanja te proizvodnje nekih herbicida i pesticida. Najveći krivac zagađivanja okoliša dioksinom svakako su spalionice otpada.

Dioksina ima u svim dijelovima svijeta i ima ih u zraku, tlu, vodi, sedimentu i hrani, posebno u mliječnim proizvodima, mesu, ribi i školjkama. Najniža razina dioksina je u vodi i zraku.

Riječ je vrlo stabilnim kemijskim spojevima koji nisu topivi u vodi, ali su zato topivi u mastima i uljima pa se lakše talože u ljudskome tijelu. Uđu li u ljudski organizam oralnim putem, apsorbiraju se 50 do 90 posto, a talože se u jetri i masnom tkivu.

Mehanizam djelovanja dioksina nije lako utvrditi jer doza koja može ubiti jednu životinju, drugoj neće naškoditi.

Danas je poznato djelovanje dioksina na 9 vrsta čovjekovih gena. Usto, uzrokuju poremećaje u metabolizmu vitamina K, odnosno njegov nedostatak, što se očituje krvarenjima kod novorođenčadi. Štetno djelovanje na fetus očituje se u niskoj težini novorođenčadi pri rođenju, povećanoj učestalosti smrtonosti embrija i drugom.

Kad dioksin uđe u okoliš ili tijelo, upozorava na svojim internetskim stranicama Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), u njima će se zadržati vrlo dugo zbog sposobnosti otapanja u masti i vrlo visoke kemijske stabilnosti. Poluvrijeme života u tijelu je, u prosjeku, sedam godina. U okolišu se dioksini akumuliraju u hranidbenom lancu, a njihova je koncentracija najviša na višim razinama hranidbenoga lanca.

Kratkotrajno izlaganje čovjeka visokoj razini dioksina može uzrokovati takozvane klorne akne i tamne mrlje na koži te promijeniti funkciju jetre. Dugotrajna izloženost dioksinu povezana je s poremećajima imunološkog sustava, oštećenjima u razvoju živčanog sustava, endokrinog sustava i reproduktivnu funkciju. Kronično izlaganje životinja dioksinu može uzrokovati nekoliko vrsta raka.

Međunarodna agencija za istraživanje raka proučila je djelovanje TCDD-a na temelju epidemioloških podataka i zaključila da dioksin uzrokuje rak i kod čovjeka. Međutim TCDD ne utječe štetno na genetski materijal i postoji razina izloženosti ispod koje je rizik za rak zanemariv.

Najugroženija su nerođena djeca i novorođenčad. Ugroženi su i pojedinci ili skupine ljudi izloženi povišenoj razini dioksina zbog zanimanja kojim se bave (primjerice radnici u papirnoj industriji ili spalionicama otpada).

Procjenjuje se da 90 posto ljudske izloženosti dioksinu dolazi kroz hranu. Zato je, upozorava WHO, nužna kontrola prehrambenih proizvoda. Hrana se dioksinom može kontaminirati u bilo kojem trenutku na putu od uzgajivača do stola pa se mora neprestano kontrolirati - od proizvodnje, prerade, distribucije i prodaje.

Prema preporukama WHO-a, zaštititi se možemo smanjujući unos životinjske masti i punomasnih mliječnih proizvoda te obogaćivanjem prehrane voćem, povrćem i žitaricama.

Znanstvenici preporučuju i izbjegavanje svih kemikalija kojima je "kloro" sastavni dio imena, a umjesto izbjeljivača koji sadrže klor trebalo bi koristiti one na bazi kisika. Ograničiti se mora i uporaba herbicida i insekticida koji sadrže klor, kao i proizvoda izrađenih od polivinil klorida, odnosno PVC-a.